U ovom novovjekom razdoblju života, koje se uglavnom vrtilo oko novca, često sam se znala sjetiti prve godine studija, predavanja psihologije i profesora Andrilovića koji nam je na jedan sat predavanja donio neki važan test ličnosti, o inferiornosti i superiornosti, koliko se sjećam.

Test me nije toliko dojmio koliko posebna atmosfera koju je Andrilović napravio. Prije nego je podijelio testove tražio je dobrovoljce koji će stajati na vratima i paziti da netko s testom ne izađe iz predavaonice. Dok smo rješavali, sam Andrilović je šetao, motrio, penjao se stepenicama u sedmici, dvorani na Filozofskom fakultetu koja je napravljena slično amfiteatru, od podija svaki sljedeći red uzdizao se u visini jedne stepenice. Suhonjavi profesor skakutao je, pozorno je promatrao dvoranu i nas kako ispunjavamo kao da će rješenja testa otkriti ne znam se koju tajnu o nama.

Na kraju podužeg odgovaranja na pitanja sistemom zaokruživanja ponuđenih odgovora i zaokruživanjem da ili ne, svi smo izračunali svoje rezultate. Taj zbirni broj koji smo dobili bio je ključ odgovora o nama, o našoj inferiornosti ili pak superiornosti. Svima kojima je rezulat zbroja bio veći od nekog broja, bez obzira je li u plusu ili minusu, predložio je da potraže pomoć psihologa.

Naivni smo bili, brucoši. Svi smo glasno razmjenjivali svoje rezultate, kolega kojeg sam od početka zamijetila kao najglasnijeg i po mome mišljenju dosta samouvjerenog, dobio je izračun za psihologa.

E pa, toga testa sam se vrlo često sjetila baš u ovom mom razdoblju života u kojem sam znala biti zadužena, u minusima ili pak kada sam na računu, kada bih prodala koju nekretninu, imala ogroman novac.

Kad imate novaca, oko vas se stvara red onih koji novac trebaju, onih kojima dugujete a ne znate da dugujete, onih koji posuđuju za kruh i mlijeko do plaće koja u slučaju posudbe nikad neće leći, oni koji bi vaš novac investirali i vi biste zajedno od toga genijalnoga izuma dijelili ogromnu dobit.

Posuđivala sam širokogrudno i naivno. Nisam znala da je novac isto što i Andrilovićev test. Novcem možeš upravo kao i testom ekspresno steći ekskluzivne uvide u nečiju dušu, koje bi u običnom životu možda uspio otkriti tek da s tim čovjekom potrošiš nekoliko vraća soli.

Posuđivanje novaca je moje namučnije iskustvo, makar su mi svi na koncu novac vratili, zaprljali su ga kao i tu moju gestu jer su uz novac isporučili i ono što nisam tražila od njih, pokazali su podvojenu sjenu svoje ličnosti, onu drugu sebičnu animu koju nisu mogli kontrolirati, novac je kao dijamantni nož u tili čas podvoji osobu, neke utrostruči, učetverostruči, snažno, elementarno, tako da se i ova zdrava osoba koju ste voljeli i kojoj ste vjerovali, zasrami onih svojih anima koje sebično žele zadržati sve samo za sebe, i ono što im ne pripada, i odvući do svoga ambisa. I spremni su lažno vas optužiti, lagati, manipulirati, zaboraviti da duguju. Sve za novac.

Odvratno sam se osjećala.

Slično kao Andrilović kada je onako suhonjav skakutao po stepenicama amfiteatra, vrebao da netko ne izleti s testom izvan dvorane, znao je da taj test može sve demone u nama otkriti, i jednom, možda netko pragmatičan i nenaivan može time manipulirati.

Samo za razliku od profesora ja sam bila čista amaterka, na rezultate testova potpuno nespremna.