Bankrotirala sam kao Grčka

ponedjeljak , 20.07.2015.

Prije otprilike nekoliko mjeseci, jedno jutro sam se probudila i shvatila da sam dužna kao Grčka. Nisam više imala čime plaćati redovne obveze, počela sam obilaziti banke, a one sve redom su mi odbile odobriti novi kratkoročni kredit. Baš sve. Izguglala sam zelenaše, teška srca, poslala mail s OIB-om, i oni me odbiše.

Jedan je posrednik preostao, preko neke bankarice sam došla do njega, čovjek mi je obećao 20 tisuća kuna kod nekog zelenaša. Ali i zelenaš traži ovjerene papire. Na stolu su mi bili nekoliko dana. Sram me je bilo dati direktorici da to potpiše. Potpuno slomljena. U bankrotu. Jedva sam smogla snage da joj dam papire. Nasreću, nadjenuli su si ime koje pozitivan prizvuk ima, pa ona i nije skužila tko su. Ali to je bilo moje dno!

A nije tako trebalo biti. Iznadprosječna primanja imam, mnogi mogu o njima samo sanjati. Prelijepe nekretnine sam imala.

Doista, doista, mogu samo reći da je bogatstvo najveće na svijetu zdrav razum. I kalulator, kao pomagalo. Da svakoga mjeseca kada dobiješ plaću, seljački jednostavno, Srbi bi rekli, prosto ko pasulj, izračunaš prihode i rashode.

Znate koliko dugo ja to nisam radila? Deset godina, deset godina sam imala nekoliko kartica, deset godina sam kupovala po unutarnjem osjećaju koji je varljiv koliko i vrijeme. Danas si čvrst, stabilan, normalan, a sutra u nekom od dućana gubiš glavu, peglaš kartice u uvjerenju da kupovinom otkupljuješ samoga sebe, kojeg znaš da si izgubio.

Deset godina trošila sam intuitivno, razasipala, kupovala jer se od mene očekivalo. Deset godina bježala sam od istine, od sebe, pouzdavala se u doista i nadarenost da do love dođem.

Razasula sam, ne usudim se reći, malo bogatsvo.

Mislila sam ići psihoterapeutu, ali za to sada nemam love, potrošila sam 400 kuna prošli tjedan na jednog vidovnjaka, bacila novac, čovjek je bio zavaran mojim izgledom: kulturna uljuđena gospođa, elokventna, mirna, nadasve pozitivna.

Čim sam ušla lupetao mi je nešto o mužu kojeg sam konačno ostavila, nakon pustih godina, o tome kako konačno dišem svojim plućima. Isti čas sam izgubila volju da mu govorim iskreno, pustila sam da mi ukrade tih 400 kuna.

Danas sam odlučila pisat ću blog, pokušat ću se samoiscjeljivati pisanjem.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.